Ovo ljeto je imalo grozne posljedice na Arktiku pa čak i Grenland. Otopilo se daleko više leda nego što je po IPCC-u bilo predviđeno da će se otopiti. Da li je ovo bila iznimka ili znak ubrzanja topljenja ubuduće?

Opravdane su pretpostavke da bi se arktički led mogao otopiti puno brže nego što se smatralo do sada. Satelitski snimci su to potvrdili ali i činjenicu da su se milijarde tona grenlandskog leda također otopile. Ustvari je ovo znak upozorenja jer ako se topljenje nastavi ovim tempom, dosadašnja predviđanja katastrofa u budućnosti su čak bila i preblaga.

Dodatni razlog velikom ovogodišnjem topljenju leda su osim vrućeg ljeta i vjetrovi koji nisu puhali u uobičajenom pravcu – kružno nego iz pravca Pacifika prema Atlantiku, te su velike količine leda dospjele u Grenlandsko more i otopile se mnogo brže nego inače.

Čak se razmišlja i o novim metodama za praćenje topljenja leda jer se smatra da je najkrajnije vrijeme za priznanje da su dosadašnje metode ustvari zastarjele.

Stalno se vrte podaci o tome do koje godine bi se led na Arktiku mogao otopiti. Nekada se spominje godina 2030, pa opet 2080. Sada je istraživač u oblasti klime koji radi za Nasa-u izjavio da bi se to moglo desiti već do 2012. godine.

Koju god izjavu prihvatimo ne možemo izbjeći činjenicu da se led u tom području topi daleko brže nego što se do sada očekivalo.

Znanstvenici su nakon zajedničke odluke kako je sad pravo vrijeme za spašavanje zemlje jer je minuta do ponoći došli i do novih saznanja o posljedicama globalnog onečišćenja.



Na Arktiku su znanstvenici zabilježili manje ledenog pokrivača nego ikada prije, a led se nastavlja topiti, objavio je američki Nacionalni centar za podatke o snijegu i ledu.

Mark Serreze, znanstvenik iz tog centra sa sjedištem u Boulderu, u saveznoj državi Colorado

"Ovo je najmanje leda što smo ga ikada vidjeli na satelitskim podacima, a čeka nas još mjesec dana ovogodišnje sezone topljenja", rekao je.

Satelitski podaci pokazali su da na Arktiku ima 5,23 milijuna kvadratnih kilometara leda, što je manje od rekordnog minimuma 21. rujna 2005. kada je zabilježeno 5,30 milijuna kvadratnih kilometara, objavila je agencija.

Količine leda osobito su se smanjile na istočnosibirskoj strani Arktika te kod Beaufortova mora sjeverno od Aljaske. Prilično se smanjio i kod kanadskog arhipelaga, a manje ga je nego obično i duž atlantske strane Arktičkog oceana.

Arktik, odnosno, Arkticki ocean podrucje je unutar Sjeverne polarnice, oko Sjevernog pola.

Dubina Arktika kod Sjevernog pola iznosi cak 4600 metara. Ocean je okruzen mnostvom otoka i sjevernim obalama Norveske, Rusije, Aljaske i Kanade. Najveci je svakakko Grenland, koji je pod debelim ledenim pokrivacem. Iz Arktika se u Atlantski ocean i Tihi ocean ulijeva hladna voda koja cesto sa sobom nosi goleme ledene brjegove.

Zimi je veoma hladno, vlada gotovo vjecni mrak, a more je u potpunosti zaledjeno. Ljeti se temperature popnu iznad tocke ledista, a Arktik postaje podrucje ponocnog sunca, gdje tijekom nekoliko tjedana ne zalazi sunce.
Srediste Arktika ostaje zamrznuto tijekom citave godine, iako ljeti led pocinje pucati.

Biljke koje rastu na tom podrucju mogu podnijeti ekstremno niske temperature i prlagodjene su plitkom, mocvarnom zemljistu.

Ima zivotinja koje pasu te biljke - npr. noeuropski sob i kanadski karibu. Arkticki je ocean bogat ribom i planktonima, koji predstavljaju hranu mnogim morskim pticama koje se gnijezde u tom podrucju - tuljani, kitovi ... Polarne lisice i medvjedi love hranu. Gusto ih krzno stiti od hladnoce, medvjedi su takodjer i odlicni plivaci.

Eskimi su uspjeli prezivjeti zahvaljujuci zivotinjama i ribama koje love.

Otkada je na Aljaski pronadjena nafta ljudi iz juznih krajeva su poceli naseljavati ta podrucja.

prelijepe slike arktickog leda